Vožnja busem me uvijek navede na razmišljanje o vibracijama. Sigurno se to događa svima koji su imali iskustvo sjedenja pokraj nepoznate osobe neko duže vrijeme. Nekada ti je OK sjediti pokraj nekoga. Nekada bude neugodno. Nekada se osjećaš kao da ti je netko ispio svu energiju iz tebe. Nekada bi najrađe razgovarao cijelim putem.
Ovo su moja razmišljanja, za mene su logična i imaju slijed, ali ne moraš se složiti sa mnom. Imaš i ti svoju glavu. Svaka stvar, svako biće je sačinjeno od molekula i atoma. Oni su iskombinirani na razne načine i vezani jedan za drugog na razne načine. Udaljenosti istih atoma u različitim molekulama mogu varirati i biti različite. Atom je sačinjen od protona, elektrona i neutrona. Te čestice su načinjene od kvarkova, oni se daju još rasčlaniti na čestice koje većina nas ne poznaje, a postoje samo teorije o tome od čega su one načinjene. Najvjerojatnije od strings, ali nije ni to još sigurno.
Kada moby "pjeva" da smo svi načinjeni od zvijezda ili kada Neill de Grasse Tyson o tome priča, ima smisla. Sva materija je napravljena od čestica. Čestice vibriraju, čestice zrače. Željezo zrači na sobnoj temperaturi, ali u nama nevidljivom spektru. Kada zagrijemo željezo, počinje sjati crveno, pa onda postane sve svjetlije i svjetlije dok izgleda kao da samo svijetli. (za one koji žele znati više) Mi smo ipak fleksibilniji od komada željeza. Naši atomi i molekule vibriraju i kreću se. Kroz nas putuju elektromagnetni impulsi. Svašta se tu nešto događa. Zračimo na više različitih frekvencija. Svatko od nas se sastoji najviše od (redom) kisika, ugljika i vodika, ali i raznih drugih elemenata. Svaka najmanja razlika utječe na sveukupnu vibraciju.
Zamisli sada kako sve te molekule vibriraju. Vibriraju i tkiva. Uz to kolaju krv i voda kroz ta tkiva. Svaka svjesna, nesvjesna radnja i misao prouzroče malu oluju čiji se električni potencijal kreće kroz cijelo tijelo i obavija tkiva, stanice, molekule. Svako tijelo zrači nekom frekvencijom ili valnom duljinom. Kada se sretnu dva vala, dolazi do interferencije. Ako imaju istu valnu duljinu i nalaze se u istoj fazi, doći će do konstruktivne interferencije ili pojačanja njihovih amplituda. Ako su u fazi suprotnoj jedna drugoj, onda će doći do destruktivne interferencije ili totalnog poništenja. Drugim riječima kada se dva vala sretnu, mogu se udružiti u jedan veći val ili se poništiti. Ova dva primjera su ekstremi, vjerojatnije je sve između.
Sjedimo tako neka bakica i ja jutros u busu. Ona sva neka kul. Ja se još nisam probudio i još sam bio i ja kul. Nekako smo si pasali bakica i ja. Nismo baš pričali, ali mislim da se nam nijednome nije dalo, daleko od toga da ne bi pričali. Pokraj mene s druge, desne, strane, dakle preko onog prolaza u busu, sjedila je neka žena koja mi je smetala. Recimo da su valne duljine od bakice slijeva pasale puno bolje nego od žene zdesna.
Zamisli sada svemir. Zamisli sada zvijezdu koja emitira zračenja ogromne energije (da, zračenje ima energiju) i ti. Cijeli svemir pun zvijezda, planeta, kometa, meteorita, možda vanzemaljci, drugi ljudi, biljke, životinje, virusi i ti. Svi zajedno vibriramo. Svi zajedno sviramo.
