Darko je otvorio oči. Otvarao ih je polako, soba je bila prepuna svjetlosti. Duboko je udahnuo. Miris drvene kolibe pomiješao se sa svježim jutarnjim povjetarcem. Niti jedan parfem ni osvježivač prostora mu nije mogao podariti takav osjećaj ugode. Protegnuo je ruke iznad glave. Endorfini su mu pucali po glavi. Instant sreća.
Osjetio je nešto teško na trbuhu. Tu i tamo se pomaknulo, zapravo je više drhtalo. Pomaknuo je ruku i našao je drugu ruku. Čvrsto ju je stisnuo i okrenuo se na stranu. Ugledao je dva prekrasna zelenosmeđa oka. U očima je vidio radost, sreću i osjećao ljubav.
Aleksandar je digao glavu i dao Darku poljubac: Dobro jutro dragi! Se naspaval?"
Darko ga je zagrlio i klimnuo: "Da, koliba, svježi zrak i ti ste mi dali najodmorniji san ikada!" Aleksandar se nasmijao: "Da, ovo je mjesto čarobno. Hvala što si me doveo ovamo."
Darko se digao iz kreveta: "Idemo se okupati u jezeru i onda ću ti napraviti najnaj doručak na svijetu.
Jezero se nalazi istočno od kolibe. Može ga se vidjeti sa terase. Put od drvenih dasaka i stepenica vodi do jezera. Aleksandar je hodao polako jer je htio zapamtiti taj pogled. Sunce se uzdiže iznad šume u daljini i odande grli jezero sa fotonima, sa puno napora i opreza. Sitni svjetlosni glasnici plešu na površini jezera, i kao da valovi potiču od njih. Plesni podij je bio pun.
Darko je uzeo Aleksandrovu ruku i nasmijao se: "Sviđa ti se?"
Aleksandar je klimnuo otvorenih ustiju. Čuđenje mu nije dalo da zatvori usta. Oči su mu bile uske jer je magla, koja se spuštala na jezero, pojačavala svjetlo. Zrak je bio ujedno i težak i osvježavajuć. Trulo drvo sa mola mu je davalo težinu a magla je širila svježi miris borova.
Darko je promatrao Aleksandra i divio mu se. Stisnuo mu je ruku jače. "Jesi spreman? Na tri? Jedan, dva, tri!" Skočili su.
