Vraćanje

Bio sam doma. Na dan i pol. Vozim se u busu. Rekapituliram što sam sve vidio u gradu u kojem sam odrastao. Samo sam se prošetao po centru grada jednu večer. Kao valjda i u većini drugih hrvatskih gradova, dućani u centru Čakovca se zatvaraju. Postoje kafići, 2 knjižare, banke i pekare. Dio naše budućnosti. Nisam vidio voćaru, ali sam vidio gdje mogu odabrati novu tarifu koja je bolja od stare. Nisam vidio postolara, ali sam vidio kineski dućan. Fali mi centar grada od prije. Mali dućančići i butici. Plac je opstao. Vjerojatno je posjećeniji od bilo čega drugog. Vozio sam se u busu iz Varaždina do Zagreba starom cestom. Prodaju se kuće. Svugdje. Pitam se tko će ih kupiti. Ljudi bježe u velike gradove jer love posao. Ne vide koliko posla ima oko njih. Postaju robovi kredita i sreće koja im se nameće preko obrazaca i reklama. Kada sve prodamo što posjedujemo, što ćemo onda? Vraćati plastične boce? Tko će nam platiti naknadu kad se svi dućani zatvore jer nitko neće ništa kupiti? Tko nam kontrolira hranu? Živimo opet u komunizmu. Mislimo da smo slobodni. Malo tko cijeni zemlju. Jedva čekam otići na selo gdje muzem svoju kravicu ili kozicu. Pravim sir. Jašem konje. Okopavam kukuruz. Meljem heljdu. Perem veš na potoku. Gledam u oblake. Zvijezde. Tražim djetelinu sa četiri lista. Vrcam med. Pečem rakiju. Što nam se dogodilo? Da li je ovo rezultat našeg rasta i da li su naši roditelji, preci, civilizacije ispred nas svoje živote davale za ovo? Ja sam hrabar i skrećem s tog puta. Možda se i vraćam. Ovo nije moj pravi put. Pođi sa mnom. Tamo gdje ja idem ima mjesta i za tebe.

Čudan dan druga verzija

Dakle zaspao sam negdje oko 2. Probudio sam se oko 12 i trebalo mi je neko vrijeme da skužim da vani pada snijeg. Već je lagano prelazio u kišu. Po noći mi se ugasila peć, pa sam morao palit ispočetka. Kako se peć grijala, napravio sam si najfiniji sok od mrkve, jabuke i crvene naranče. Super mi je kak Nijemci vele Blutorange, dakle naranča koja krvari. Još se nisam probudio. Napravio sam polufini ručak, nisam se razbudio. Zvao sam na posao, Zagreb, transport, obavio sve, još se nisam probudio. Stojim na autobusnoj stanici, mrzim se što čekam bus jer ga prezirem, ali nemam kišobran i ne da mi se hodat. Pokraj mene čujem Velociraptora. Okrenem se i skužim da neki deda kašlje. Uđem u bus kad ono kontrola. Skužim da sam u Rijeci. Nema švercanja. Jučer sam se šverco, ali bila je nedjelja i bus je išo u garažu. Htio bi kupit nešto. Nisam još budan, makar sam ovo sve napisao. 

Čudan dan

Dakle malo mi je čudno sve to. Selidba u Rijeku. Sada tek shvaćam koliko sam se gurao i gurao, ignorirao osjećaje usamljenosti. Najviše mi fali moj dragi. Fali mi naš život. Više to nije samo moj. Osjećam veliku povezanost. Ne mogu nijekati, postao je dio mene. Da li je dobro vezati se ili ne? Mislim da imam veliku slobodu s njim, pa tako i slobodu da mogu reći da mi fali njegova, aura, njegov miris, dodir. Blizu je, ali se čini predaleko. Mislim da nema smisla biti s nekim ako se ne vežeš. Sav taj nju-ejdž je super kad si singl. Kad postaneš dio albuma, sve je drugačije. Možda je meni tako. Vezanjem za njega zapravo dobivam sve više i više. Sve ide tako lagano i fino. Nije teško biti vezan za njega. Učinio bih sve za njega, a ne znam zašto. Nije samo da i meni bude bolje. Želim da uživa, da raste, da bude tko želi. Ne želim ga sputavati i želim promatrati kako se razvija. Zakupljam se drugim stvarima da mi vrijeme brže prođe. Još malo pa je sa mnom. Nije ni njemu lako. Onda je teško tješit njega, tješit sebe. Sve će to biti u redu. Sve je to dio škole života. Nije tako strašno. Ima i gorih stvari. Dok god mogu biti ću s njim. Nekad mi je teže ustati iz kreveta nego biti s njim. S njim je sve tako lagano i fino. Mislim da to zovu ljubav?

Prekretnica

Sjedim na kavi i nisam ni svjestan koliko me velika promjena čeka. Sve ove godine sam čekao, rastući, sada sam spreman. Dolazi veliki val, tsunami, ja stojim i čekam ga otvorenih ruku. Siguran, uzemljen sa pogledom prema gore. Srce mi je ispunjeno ljubavlju, tijelom mi teče kozmička energija, svaka moja stanica vibrira u skladu sa prekrasnom glazbom svemira.