Ne znam kakav je to danas dan.
Konstelacije, trigoni, kvadrati, kundalini, sve je zapravo čarobno. Izgleda da
je ova bura osvježila i misli. Ne svima. Neki ljudi ne znaju čemu služi lift. Skoro
sam napisao nažalost, ali da li ih zbilja žalim? Možda čak i zavidim. Nadam se
da su svjesni te neizmjerne sreće. Ako ne stisneš odgovarajući gumb za
odgovarajući kat, može se desiti da završiš na nekom drugom katu. Upoznaš
ljude, pogledaš što ima na tom katu, možda se dogodi nešto čarobno. Ne. Većina
će ljudi reagirati negativno. "Pas mater, nisam na taj kat htio" ili
"ajme, sada moram paničiti jer ne znam gdje sam". Možda bi nam svima
bilo lakše kada nas ne bi bilo strah, kada bi nove situacije doživljavali kao
potencijal i pokušali napraviti nešto najbolje za nas. Neke ljude usrećuje kada
si čine loše. Vjerojatno je to isto OK. Meni je svejedno. Nije moja stvar.
Ta čarobna sposobnost redukcije i
postavljanje prioriteta. Nekome je to komplicirano, nekome je to mačji kašalj,
nekome mačku je mačji kašalj najgora stvar na svijetu. I opet se vraćamo
pojedincu. Da nema pojedinca, ne bi bilo ni društva. Mislim da je većina ljudi
zamijenila individualnost za usamljenost. Mislim da ne treba ići u ekstreme, ali
vjerojatno ima ljudi koji to moraju jer su po prirodi sami u ekstremu. Možda se
nekima ne sviđa ideja balansa i optimalnosti. To je sasvim u redu. Ima jako
puno mudrih misli o nekoj određenoj stvari, s druge strane ima i onih koje
opovrgavaju iste. Što je veće lice, to je veće i naličje. Mislim da jesam
mudar, s obzirom koliko mi treba i koliko toga znam. Mislim da si i ti mudar. S
druge strane znam biti jako površan i osuđivati ljude koji ne stisnu
odgovarajući gumb u liftu.
Život je avantura. U biti, može
biti avantura ako to želiš. Nekome je avantura izležavanje na kauču ili
slinjenje po tastaturi.
No comments:
Post a Comment